20 Veljača 2022
Subota, jutro, buđenje prije alarma, kupljenje opreme i odlazak na stanicu. Kova mlađi točan, možeš alarm namistit po njemu. U autu, Lipa Kate i Marko spremni ka zapeta puška. Usput kupimo našeg glavnog instruktora Franu Bebića i pravac Blidinje.Tijekom vožnje u autu, opuštena atmosfera i dobra zajebzezancija, jer ne ženi se Grašo svaki dan :D Međutim pojavio se jedan problem, naši stomaci govore da je vrime doručka i triba što prije stići do Blidinja. Prolazak granice i dolazak na nama planinarima omiljeno mjesto, jer znamo da nas tamo čeka naša školska i visokogorska ekipa i prijatelji i zasluženi doručak. Poslije doručka vožnja na mjesto polaska i uspon od nekih uru i po do Marende, gdje je planirano izvršiti lavinske vježbe.
Prije uspona, Frane je polaznicima Visokogorske škole podilio sonde i LPP (lavinski primopredajnik) i naučio nas kako ih ispravno postaviti na sebe i postaviti u mod za predaju. Čvrsnica nas je i ovaj puta dočekala obučena u bilo ruho, ali i okupana suncem. Dan prekrasan za boravak u planini.
Svi školarci, pravi štreberi, ponilli su svu potrebnu opremu za kretanje po snigu i vježbe koje nas očekuju.
I onda, počinjemo! Za početak, naš instruktor Frane pretresa nas ponavljanjem naučenog s predavanja u četvrtak. Opet smo ispali štreberi, jer skoro da nismo bili bez pravog odgovora na svako njegovo postavljeno pitanje.
Zatim slijedi upoznavanje s opremom za lavinsku potragu, a onda podjela u dvi grupe i pojedinačna potraga za primopredajnicima (glumili su unesrećene zatrpane pod lavinom) koje su naši instruktori sakrivali, bilo pod snigom, bilo negdi drugo.Uglavnom smo svi ka pravi štreberi vježbu uspješno savladali.
Uslijedila je vježba grupne potage za više “unesrećenih”, naš Marko je preuzeo ulogu vođe i uspješno iskoordinirao “potragu”. Cila naša školska ekipa je i to odradila uspješno i pronašla “unesrećene” u pristojnom vremenskom roku. Za to su vrijeme naše kolege i prijatelji koji su ranije završili visokogorske tečjeve iskoristili lipo vrime za osobne užitke na snigu. Napravili su “bob” stazu i spuštali se niz padinu, čulo se puno smija i radosti.
Kako je vrime odmicalo i sunce polako zalazilo postajalo je hladnije, ali tribalo je još odraditi vježbu profiliranja lavinske opasnosti i kompresijsku procjenu lavinske opasnosti. Sve to nas je naš Frane naučio, a mi zajedničkim snagama (dobro nam je došlo lopatanje sniga za ugrijat se) i te vježbe uspješno odradili.
Na kraju smo se brzinski strmopizdili (u po ure) snježnom stazom u podnožje. Bilo je tu pravog skijanja na gojzericama, ali i sanjkanja na vlastitim stržnjicama, uz obilje zafrkancije i smija.
Uslijedio je odlazak u Posušje na zasluženu večeru i pivo i povratak kućama. Normalno, u autu je opet uslijedila zdrava zafrkancija.
Mislio sam vas ne daviti puno s pisanjem, ali jednostavno ovako ispunjen i prekrasan dan i dragi ljudi i prijatelji mi nisu ostavili drugu opciju nego ovoliko pisati, a ostatak atmosphere doživite priko slika.
Veliko hvala našem Vinčiju na još jednoj uspješnoj organizaciji visokogorske vježbe i našem instruktoru Frani Bebiću, jer znanja i iskustva koje nam je prenio nitko ne more platit.

Ponovilo se!
Anđelko Kovačević - Kowa